OBRAZI I ODRAZI

Kad kreneš kroz Bosnu čekaju te gudure, vrleti, visovi, prevlake, kanjoni, brda i raznorazna čuda koja se tek otkrivaju. Eno, kod Visokog, nedaleko od Sarajeva, neko birvaktile napravio piramidu. Svašta se o tome govori: jes’ piramida – nije piramida. Sve do sad se mislilo da je to brdo Visočica po kojem je gradić Visoko dobio ime.

Ne vidi se ona. Brdo ko brdo. Sva je zarasla u rastinje. Sakrila se u Visočicu, radije navukla brdo na sebe, tako da je niko ne vidi? To čudo se i dalje istražuje. I neće biti, da je jedino te vrste, u našoj Bosni!?

Kad kreneš kroz Bosnu preko planina, tek si onda u belaju!? Ne znaš đe si, i na kojoj si planini. To je beskrajni lanac i šnjura, prepuna raznih čvorova. Planine se nastavljaju jedna na drugu. A visina im je takva, da, kad si na njima, dodiruješ tjemenom nebo! Himalaje ćeš prije skontat, a ove naše planine, Boga mi teško!?

To ti je, začarani krug, u kojem pokleknu sve logike! Ideš preko Bjelašnice, a okolo vidiš, Igman, koji si kobajagi ostavio iza sebe, Treskavicu, koja ti je ko na dohvat ruke, Prenj koji ti dođe, ko pred očima, i vidiš one udaljenije, za koje znaš da ti nisu blizu. I sve bi to bilo jasno ko dan, da nije onoga – ali!

Misliš da si na Bjelašnici, a ti zagazio opet na Igman! Pa kako to? Tek sam ga prošo, i ostavio iza sebe! I odjednom skontaš, kako si ovariso na onaj neobjašnjiv krug, u kojem ti se čini i da ideš naprijed i da stojiš u mjestu!? Sve ti je blizu, a opet sve daleko!