KAVALOV JEK

’’Pisci se, čak ni u ova iščašena vremena, ne javljaju niotkuda. Tako ni Srđan Sekulić. Rodom s Kosova, sudbinom izbjeglica, migrant – kako je to moderno danas reći, naseljen u Vojvodini, gdje se uči životu i književnosti. Po svemu, trebao bi on biti ogorčen i iskorijenjen, trebao bi biti borac za neke tuđe velike i ubilačke ideje. I trebao bi biti stisnut i sapet u parohijalni format i okvir, u košulju tri broja manju. Ali jok, Sekulić je pjesnik i prozaist onoga velikog prostora nekadašnje Jugoslavije. Samo što je njegova Jugoslavija očišćena od svakoga zla, naopakosti, prosječnosti i prijetvornosti one Jugoslavije koju smo mi doživjeli. Pritom, on je, kao i svaki ozbiljan pravi pisac, fokusiran na vlastito iskustvo i na svoje mikrozavičaje. Na slike i senzacije svijeta i života koji je doživio, na sve ono što je patnji davalo smisao i što ju je, na kraju krajeva, pretvaralo u čistu, nepatvorenu radost. Njegova je poezija pogled na drugog, uvijek ispunjen nekom neobičnom i obasjavajućom unutrašnjom radošću i potrebom da se razumije. Ta potreba u njegovom je slučaju dvojaka: ona je sama bit književnosti, ali i bit Srđanova života, onakvog kakvog su mu ga povijest i sudbina namijenili.’’ – Miljenko Jergović

Broj strana: 82