Opis
“Godinama je duvanjski umjetnik Tadija klesao velike svijetle križeve iz kamena vapnenca koji se sterao i bijelio brdima svuda uokrug, odmah ponad grada i otezao se, dizao, propinjao do samih vrhova, do neba. Tadija je danima obilazio drage, a kadšto se spuštao i u Hercegovinu tražeći pogodno kamenje za križeve. Pritom je svima objašnjavao da križ ne može ispasti dobro ako je netko prije njegaq vidio kamen, jer kamen mora biti cijela života osamljen, daleko od očiju; pri pogledu, pri sudaru s okom, kamen se mijenja i osiplje čistoću u nepovrat.
Oko razgolićuje ljepotu, gospodo – govorio bi Tadija, ali ga nitko nije slušao, jednako tako kao što nitko nije obraćao pažnju na to što on svoje križeve kleše do dugo u noć, a ponekad i bez svijeće jer je uvijek mislio da ga svi prate, da ga motre i bdiju nad njim, nad njegovim dlijetom …” (Križevi)
Recenzije
Još nema recenzija.