RJEČNIK MOJE MAJKE

Haša Trhulj, rođena Zulfikarpašić, živjela je gotovo 97 godina. Nikada nije išla u redovnu građansku školu, nije bila nigdje u službi – čitav život provela je u kući, pa je sačuvala izvorni bosanski jezik koji je naučila od svoje majke, i od oca, čuvenog Husein-bega Zulfikarpašića-Čengića, izuzetno mudrog i obrazovanog čovjeka, te u kući Trhulja, ugledne fočanske građanske porodice u koju se udala.
Leksičko bogatstvo, neke karakteristične osobine bosanskog jezika (česta upotreba glasa h, na primjer), čuvanje nekih starih slavenskih riječi koje su u svakodnevnoj životnoj praksi zaboravljene ili zamijenjene tuđicama karakteristike su tog jezika, koje nisu samo pokupljene u rodnoj kući, nego ukazuju na viševjekovno jezičko pamćenje mnogih generacija ovih dviju porodica.

Nije predmet ovog rada da raspravlja o tome zašto je u proteklim decenijama naše novije historije nasilno izostavljen naziv bosanski jezik, ali bosanski jezik je to nasilje preživio, možda najviše zahvaljujući jednoj svojoj osobini: da prihvati, profiltrira i usvoji sve što je vrijedno i lijepo, pogotovu nove riječi, izraze i sinonime, i da tako postane još funkcionalniji i bogatiji.