SVE ONO ŠTO U DŽEPOVE NIJE MOGLO STATI

Oko Adnana Žetice usmjereno je na prostor i vrijeme koje protiče kroz njega; on je promatrač koji u sitnicama pronalazi pjesmu koja u nevelikom broju stihova prokaže i pokaže svijet u svoj njegovoj niskosti, ali i ljepoti. Često u tim pjesmama pokuca Smrt kao prolaznik kojem u bilo kojem slučaju idemo ususret; pjesme se tako susreću s pjesnikom u svim godišnjim dobima, u djeci i u starcima kroz koje progovara Alzheimer, mapira se cijela jedna kultura. Susreću, kažem – jer dok čitamo ovu sjajnu poeziju, dojma smo da su Žetici pjesme prilazile, a on ih je u tom susretu samo bilježio. Tako je Žetica napisao knjigu koja je obuhvatila cijeli jedan prostor u sadašnjem trenutku u isto vrijeme ispisavši njegovu, ali i vlastitu povijest.

Monika Herceg