OTOK NESTALIH STABALA

Kipar, 1974. Dvoje tinejdžera – Kostas, Grk i hrišćanin, i Defne, Turkinja i muslimanka, na suprotnim su stranama podijeljene zemlje. Jedino mjesto gdje se mogu sastajati je konoba Sretna smokva, skriveni ispod njenih čađavih greda s kojih vise vijenci bijelog luka, čili papričice i samoniklo bilje.

U sredini konobe, izvijajući se kroz rupu na krovu, nalazi se veličanstvena smokva. Ona će svjedočiti prigušenim, sretnim sastancima i tihim, tajnim rastancima mladog para; a kada izbije rat, kada se glavni grad pretvori u ruševine i kada ljudi s otoka netragom nestaju, i njihovom rastanku.

Godinama kasnije u Londonu živi šesnaestogodišnja Ada Kazantzakis koja nikada nije posjetila otok na kojem su rođeni njeni roditelji. Jedina poveznica koju ima s njihovom domovinom je Ficus carica koja raste u vrtu njihove kuće. Dok Ada pokušava rasvijetliti mračne sjene svoje porodice, smokva iščekuje najhladniji početak zime u posljednjih nekoliko desetljeća.