ZAMISLI ZAMBEZI IZ RIBLJE PERSPEKTIVE

S velikim sam zadovoljstvom vidio da namjera nije bila stvoriti senzacionalnu književnu figuru (koja ne nedostaje, ali uopšte nije namjerna), već da se tražila duboka konceptualna mašta, povezana sa sužavanjem prostora, s prisustvom tame i s paradoksom koji se izražava s takvim savršenstvom kao na primjer u stihovima najcrnje je pred zoru ili gle / sad iz kotla / gusta kipi / blud.

U obje komponente (estetika i stilsko rezbarenje) pročitao sam slike napravljene od jegulja, nježne i snažne (poput vode), povezane s obiteljskim portretima: tu su majka i otac; posvuda, u izgubljenoj kući.

S tim u vezi vidio sam intimne sitnice: odsutnosti, prisutnosti u odsutnosti (koncepti dekonstrukcije svijeta i mikrosvijeta); postoje koncepti bijega ili onog svakodnevnog obiteljskog nomadizma. U društvu u kojem živimo, nomadizam nije samo oblik masovnog iseljavanja, ili unutarnje imigracije nacija. Unutar obitelji, u svakodnevnom smo životu nomadski. Iz kuće izlazimo rano ujutro i vraćamo se navečer: mi smo biljke endemske, istodobno blizu i daleko od svog porijekla.