VUKOV GAJ I DRUGE PRIPOVIJETKE

U priči se govori o starcu Vuku i njegovom gaju.Još od svog rođenja u gaju je provodio mnogo vremena.Prema njemu se ponašao kao da je živo biće.Ona kao da je sa šumovima lišća na vjetru i cvrkutom pitica pronalazio mir.Jednom prilikom se posvađao sa Stankom i htio otići , ali dok je išao niz put pogled nije sklanjao sa gaja.U njemu kao da nasta potpuna tišina i kao da se na trenutak zaustavi vrijeme.Ljubav prema gaju i činjenica da ako ode da ga više neće vidjeti natjerali su ga da ostane.Uz gaj i brigu o njemu Vuk je i ostario.I baš u nemoćne dane njegove duboke starosti ispred kuće Stanka Bosančića naiđoše naoružani kauri s veoma lošom viješću.Spahija im je prodao gaj i oni ga planiraju posjeći.Nažalost , to je bila istina.Gaj na papiru nije bio u Vukovom vlasništvu.Svi su znali da je gaj volio više od svega , ali to i nije puno značilo.Starcu je bilo veoma teško kauri su mu htjeli uzeti ono za šta je živio.Tada je i prvi put zaplakao.Cijelo Zmijanje bilo je spremno braniti Vukov gaj , i tako se oni okupiše ispred kad naiđoše naoružani kauri.Nemoćni Vuk stajao je sa strane i sve gledao pogledom koji je mutila poneka suza.Narod je bio glasan , ali tu buku prekinu pucanj kaura koji usmrti Vuka.Narod se razbježa.Istog dana su posjekli gaj.Od bogatog , zelenog gaja ostali su samo panjevi obasjani suncem , miris uvelog lišća i sjećanje da je na tom mjestu  bio gaj za koji je nekada davno jedan čovjek živio.